Blade & Sorcery: Nomad deluje kao čarolija digitalnog sveta, budući da donosi samostalnu verziju popularne igre sa fizički baziranim borbama ekskluzivno za uređaj Quest 2 prvi put. Iako nije vizuelno impresivna kao verzija za PC I VR naočare, koja je još uvek u ranoj fazi pristupa, pruža uglavnom istu fizički baziranu brutalnost koja će vrlo verovatno prouzrokovati pucanje nekih televizora u procesu.
Kao što sam naziv kaže, u Blade & Sorcery: Nomadu možete se zabavljati tako što ćete se suočiti sa protivnicima obučenim u različite oklope i koristiti svo oružje koje igra nudi. Ova igra za jednog igrača ne nudi priču, niti sistem napredovanja, što mi je uvek delovalo malo šteta s obzirom na to koliko je zabavna fizika u igri. Blade & Sorcery: Nomad upravo radi ono što je naznačeno: pruža razne interesantne lokacije za borbu protiv mnogo neprijatelja u srednjovekovnom stilu. To je sve.
Kao što se može zaključiti iz naziva, možete se opremiti gotovo svim oštrim oružjem koje postoji, kao i sa tri magična čarolije koje možete odabrati u hodu. Fizički bazirano oružje u igri je prilično jasno objašnjeno; svako od njih ima drugačiju težinu kako bi simuliralo njihovu individualnu masu.
Magija, s druge strane, može se koristiti direktno kao ofanzivna mera, omogućavajući vam da puštate vatrene kugle, izbacujete električne lukove iz ruku kako biste elektrošokirali neprijatelje i pozivate gravitacione rupe koje sve bacaju u vazduh. Alternativno, takođe možete očarati svoje oružje svakom od čarolija trljajući ruke o njega.
Najvažnija stvar u igri je definitivno funkcija „bullet time“ koja vam omogućava privremeno usporavanje vremena i suočavanje sa više neprijatelja na način koji ste verovatno videli na YouTube videima poslednjih nekoliko godina.
Uključeni snimak je samo mali deo krvavih i užasnih načina na koje možete ubiti neprijatelja. Za mene, Blade & Sorcery: Nomad i dalje deluje kao nasilje iz crtaća, a neprijatelji u igri se ponašaju više kao lutke sa unapred određenim pokretima nego kao ljudska bića sa svim kvalitetima svesne osobe.
Neprijatelji padaju na najmanji pritisak i zaista ne pružaju značajan otpor, međutim, mogu razumeti ako neki smatraju da je to previše nasilja da bi se zaista uživelo u igru.
Baš kao i zombiji, grupa ovih unapred programiranih lutki (zaista deluju prilično glupo) može vas preplaviti i okončati vašu igru, bilo da se nalazite u arenama sa talasima neprijatelja ili u proceduralno generisanim oblastima koja možete doći iz sigurnosti vaše baze.
Za mene, sve bazirane VR igre imaju problem sa čudnim ponašanjem sudara, i Blade & Sorcery: Nomad nije izuzetak. To jednostavno dolazi kao deo igre koja ima objekte sa promenjivom težinom, omogućene kolizije i koje se ponašaju prema zakonima fizike. Iako različiti materijali reaguju više ili manje onako kako biste očekivali, i dalje postoji neizbežna nelogičnost koju morate ignorisati kako biste doživeli one filmske trenutke koje su većina ljudi u VR-u verovatno već videli.
S tim u vezi, nisam strastveni igrač PC verzije Blade & Sorcery-ja – nisam je modifikovao niti igrao više od nekoliko sati – ali mogu sasvim pouzdano reći da je impresivno koliko su developeri uspeli da prenesu izvanredan deo PC igre na skromni Snapdragon XR2 čipset Quest 2 uređaja. Blade & Sorcery: Nomad radi dovoljno pouzdano da se gotovo oseća kao da igrate originalnu, nemodovanu verziju na PC-u kada je prvi put lansirana u Steam Early Access-u 2018. godine. Igra ima manji nivo vizuelne oštrine (dinamičko osvetljenje, teksture veće rezolucije, itd.), ali to je sasvim oprostivo uzimajući u obzir okolnosti.
Takođe se očekuje da će Nomad u nekom trenutku omogućiti modifikacije, što će verovatno stvoriti odgovarajuće uznemirujuće, čudne i pružiti razne mogućnosti za različite vrste brutalnosti.
Količina opcija dostupnih u standardnoj verziji igre na Quest 2 je prilično zadivljujuća. Ona pruža mnogo standardnih varanja poput besmrtnosti i omogućava vam da promenite razne opcije, poput smanjenja nasilja isključivanjem otkidanja delova tela, prskanja krvi, krvi na likovima ili krvi na oružju.
Proceduralno generisana okruženja pružaju dovoljno varijacija sadržaja da vas drže zainteresovanim, iako sam se iskreno dosadio nakon nekoliko sati igranja u stilu peska u kojem samo ubijate. Ažuriranje Dungeons, koje je stiglo u PC VR verziji igre u oktobru, uglavnom je dostupno i u Nomad verziji, iako se režim igranja „lov na kristale“ koji se bazira na objektima očekuje da stigne negde u 2022. godini.
Postoji niz opcija koje će vam pomoći da se osećate uglavnom udobno, iako postoje neke stvari na koje treba obratiti pažnju. Virtualno skakanje u VR-u često izaziva mučninu kod mnogih ljudi, ali aktiviranje dugmeta za usporeno vreme pomaže da se to ublaži, jer čini poletanje i sletanje mnogo manje naglim.
Takođe, možete upasti u naviku igranja kao da je u pitanju igra na ravnom ekranu, oslanjajući se previše na izbegavanje napada putem strafinga. Prisiljavanje sebe da igrate stojeći i namerno koristite celokupnu površinu prostora za igranje može pomoći.
Pogledajte sve dostupne opcije udobnosti u nastavku kako biste stekli dobru predstavu o tome koje prekidače možete očekivati.