Rat nikada nije bio toliko zabavan. A ogromni roboti su razlog za to. Kao ponosni pilot Royd Clive, uplovite u središte futurističkog bojišta u preradi Front Mission 1st, gde su veliki mehovi poznati kao Vanceri glavno oružje rata. Izgradite i prilagodite svoj savršeni stroj smrti iz stotina delova i koristite ga da zgnječite svoje neprijatelje.
Započeću ovu recenziju sa onim što može delovati kao neobično poređenje. Kad god pomislim na Front Mission 1st, moj um ne može da se suzdrži da odmah ne skoči na Live A Live. Obe igre su klasični naslovi za Super NES od strane Square Enix-a (tada Squaresoft), koji iz nekog razloga nikada nisu bili pušteni van Japana. Ali nedavno su oba igra istovremeno dobila prerade. Obe su najavljene na istom Nintendo Direct-u, bile su ekskluzive za Nintendo Switch, izašle su unutar šest meseci jedna za drugom, i sada obe postaju dostupne za više platformi u još užem vremenskom okviru.
Ključna razlika između ove dve igre dolazi u obliku talenata uključenih u njihov razvoj. Remake Live A Live-a je unutar Square Enix-a razvijen sa prelepim HD-2D osveženjem koje proširuje i poboljšava originalnu igru. Remake Front Mission 1st je umesto toga dodeljen poljskom izdavaču Forever Entertainment, uz malo ili nimalo uključenosti originalnih razvojnih timova. Može li Front Mission i dalje uspešno opstati pod novim vođstvom? Sigurno se nada da može, jer ovo je prvi deo trilogije prerada Front Mission igara. Definitivno je verna prerada. Možda malo previše verna.
Nije definitivno poznato ko je skovao izraz „Rat se nikada ne menja“, bilo da je to bilo Ulysses S. Grant, pisac za igru Fallout ili neki anonimni francuski konobar. Bez obzira ko je to rekao, 100% su u pravu. Rat zaista nikada ne menja, bilo da se vodi oružjem, bombama ili gigantskim robotima.
Godina je 2090. Dve glavne svetske supersile, OCU i USN, ulaze u rat za kontrolu nad Huffman Islandom, malim nevažnim komadićem stene uz obalu Meksika. Royd Clive, ponosni pilot Vancera OCU-a, biva optužen za pokretanje rata i prisiljen je da se pridruži bandi sumnjivih plaćenika kako bi se borio protiv USN-a, pronašao svoju verenicu i otkrio pravu misteriju iza konflikta.
Svet Front Mission igre je veoma detaljan. Postoji mnogo pozadinskih informacija i sporednih detalja koji pomažu da se razradi istorija sveta. Opšta priča je prilično zanimljiva, mada malo pojednostavljena, i teško je tražiti više od igre koja je originalno objavljena 1995. godine. Regruitujete mnogo likova u svoj tim, ali većina njih dobija veoma malo razvoja. Još nešto što mi je čudno je nedostatak imenovanih neprijatelja. Postoji nekoliko misija u kojima se borite protiv rivalskog odreda plaćenika, što je zanimljivo. Ali većinu vremena, borite se samo sa beskrajnim morem bezimenih vojnika.
Vizuelna prezentacija sa strane, ovo je port direktno preuzet iz verzije igre Front Mission za Nintendo DS. Brinuo sam se da će izabrati zastarelu verziju kao osnovu za portovanje, ali moji strahovi su bili neutemeljeni. Ovo sadrži sve nove dodatke koje je DS verzija dodala. Postoji mnogo pozivanja na buduće Front Mission naslove koja će obožavaoci serijala uživati, kao ekskluzivni delovi Vancera, tajne misije i pojavljivanja likova. Ali glavna nagrada je cela druga kampanja, u kojoj igrate ulogu USN-a. Videti rat iz suprotne perspektive je veoma interesantno, nešto što bih voleo da više igara radi. Igranje oba kampanje je neophodno da biste u potpunosti razumeli priču igre, sa kampanjom USN-a koja osvetljava događaje koji su delovali nejasno ili misteriozno u kampanji OCU-a.
Ako postoji nešto što Japanci vole, to su ogromni roboti. Izgleda da jednostavno vole velike metalne ljude koji gaze neprijatelje ispod svojih nogu, i Front Mission ispunjava očekivanja u tom pogledu. Ratovi u univerzumu Front Mission se vode uz pomoć pilotiranih mehova poznatih kao Vanceri. Vanceri su stilizovani, visoko prilagodljivi i izuzetno smrtonosni. Jedna od glavnih motivacija za napredovanje u igri je otključavanje novih delova i oružja kako biste izgradili savršenog robota. Nažalost, nema preoblikovanja izgleda. Kao što je često slučaj sa mnogim igrama, najbolji delovi do kojih imate pristup često su najružniji. I niko ne želi da bude primoran da upravlja Vanzerom koji izgleda ružno kao greh.
Kontrolisanje vaših Vanzer-a je dovoljno jednostavno. Front Mission 1st je igra strategije sa potezima, gde je cilj uništiti sve Vanzere neprijatelja. Borbe teku brzo i veoma je zadovoljavajuće gledati kako eksplodiraju svi neprijatelji. Ima mnogo raznovrsnosti u lokacijama i ciljevima misija, kao što su eskortiranje saveznika ili pobeđivanje u određenom broju poteza.
Postoji prilagođavanje za dane, ali gotovo ništa od toga stvarno ne doprinosi ničemu. Možete kombinovati delove različitih Vancera po želji, ali skoro svi ovi delovi su samo statistički faktori. Delovi koje otključavate nemaju nikakve sposobnosti osim većeg zdravlja ili ocena oštećenja. Najgori primer za ovo je telo Vanzera Groppe, koje ima mitraljez ugrađen u svoj torzo, ali je to samo za prikaz, a mech je naveden kao da nema integrisano oružje. Front Mission 1st je takođe jedna od tih RPG igara gde se dobijanje iskustva čini besmislenim. Likovi stiču veštinu sa različitim vrstama oružja što više ih koriste, ali ove promene su toliko malene da ih je teško primetiti. Sposobnosti likova su takođe pomalo bezvredne, svi su to slučajno aktivirane pasivne sposobnosti.
Korisnički interfejs je takođe izuzetno iritantan i nezgrapan. Potrošni predmeti se moraju ručno ponovo puniti posle svake bitke, a opcija za to je zakopana među više podmenija. Nadogradnja Vanzera je takođe izuzetno iritantna. Morate ručno nadograđivati svaki deo pojedinačno. Kada imate više od deset robota, lako može potrajati pola sata da ih sve nadogradite. Funkcija automatske nadogradnje bi bila divna.
PS5 verzija Front Mission 1st je takođe veoma nestabilna, posebno kada je u pitanju navigacija po menijima u gradovima. Jednom prilikom, igra se tri puta srušila u roku od 30 minuta. Ponovno pokretanje mog PS5 se činilo da rešava problem, ali ko zna kada će ili da li će se ponovo pojaviti?
Za razliku od pomenutog Live A Live-a, Front Mission 1st je prikazan u normalnoj, glatkoj 3D grafici. Svi dizajni mehova izgledaju i animiraju se dobro u 3D, a izgled diorame na bojnim poljima je takođe privlačan. Postoji mnogo različitih biomima u kojima se borite, od urbanog okruženja do šuma, pustinja i snežnih područja. Nijedno bojno polje nije isto. Efekti vremena i osvetljenja takođe izgledaju veoma privlačno. Ono što cenim je da, ako se borite dok pada kiša, zapravo možete videti kako se kiša skuplja na vašim Vancerima i kaplje. Različiti delovi Vancera izgledaju privlačno, i postoji hiljade različitih kombinacija koje možete koristiti u borbi.
Iako borbe izgledaju privlačno, sve izvan njih je donekle nedovršeno. Gradovi su predstavljeni statičnom slikom sa prekrivenim menijem, i ista slika se koristi svaki put. Postoji vrlo malo pravih međuscena. Priča se gotovo isključivo prenosi putem okvira za dijalog, bez glasovnog glumljenja. Čak i sami portreti likova izgledaju čudno i odbijajuće. Likovi su dizajnirani od strane Yoshitaka Amana, poznatog po serijalu Final Fantasy, i ne izgledaju sasvim odgovarajuće. Amanoova umetnost je nestvarna i nadzemaljska, savršena za serijal Final Fantasy i za uobičajene radove kompanije Square. Ali ne sasvim odgovara Front Mission 1st-u, koji, osim ogromnih robota, je prilično utemeljen u stvarnosti. Peewie vozač kamiona mi je najviše smetao, njegovo karikirano debelo telo sasvim nepristaje uz ovaj ambijent.
Nedostatak glasovnog glumljenja je veoma razočaravajući, glumačka ekipa Live A Live-a znatno je poboljšala priču te igre. Bar je muzika solidna. Iako nedostaje raznolikosti, sve kompozicije su privlačne i zarazne. Takođe imate opciju da igrate uz originalni DS soundtrack ili novi remasterirani skor. Nema previše razlike između ova dva, ali pozdravljam programere što su nam dali mogućnost izbora.