Nisam siguran kada sam prvi put shvatio koliko volim čudne video igre. Da li je to bilo nakon što sam prisilio što više svojih prijatelja da igraju Mr. Mosquito? Da li je to bilo nakon što sam prvi put upoznao glumačku ekipu iz Deadly Premonition? Pretpostavljam da nikada zaista nećemo saznati, ali kako starim, mnogo više me interesuju igre koje rade nešto potpuno bizarno nego polirane igre s velikim budžetom. Ipak, iako sam posvetio svoj život svemu što je čudno i divno, moram priznati da me premisa igre Slayers X: Terminal Aftermath: Vengance of the Slayer iznenadila.
X Slayers su moćna grupa radikalnih ljudi koji su se zakleli da će se boriti protiv Psyko Sindikata. Naš neverovatni protagonist Zane je član ove sjajne grupe i obećao je da će braniti ljude Zemlje „iako su oni bleep-dupci prema nama i čak to ni ne zaslužuju“. Kada Psyko pronađu tajnu bazu Slayersa, sve opklade su otvorene, a samo Zane ostaje da osveti ove propalice.
Dakle, verovatno mislite da ova priča zvuči užasno i ne nužno čudno. Pa, čudno je to što je ono što čini ovu igru zanimljivom zapravo „developer“. Ovaj boomer shooter je majstorski stvoren od strane fiktivnog lika Zane Loftona iz igre Hypnospace Outlaw. U toj igri on je tipičan internet nasilnik tinejdžer iz devedesetih, a ovo je video igra o kojoj je crtao slike kada nije maltretirao ljude na mreži. Sada, u moderno doba, Zane je pronašao ove stare dizajnerske dokumente i angažovao prijatelja da mu pomogne da igra postane stvarnost.
Krajnji rezultat je napokon tu. Slayers X je tipičan FPS inspirisan DOOM/Quake, sa 2D pikselizovanim neprijateljima, velikim oružjem i mnogo krvi. Tempo je brz, tajne su skrivene, a loši momci su brojni. Ako ste igrali neke od ovih klasičnih pucačina, osećaćete se kao kod kuće, ali barem Zane se dobro kontroliše i ima dovoljno vatrenog oružja da se obračuna sa Psihosima.
Možda biste pomislili da će ova igra „stvorena“ iz uma jednog kretena tinejdžera imati prilično neobično oružje, ali iskreno, ono je prilično standardno. Počinjete s dvostrukim pištoljima, a zatim dok napredujete kroz nivoe, pronalazite shotgun, pušku i raketni bacač da upotpunite svoju oružarnicu. Uglavnom je to pristojan izbor, ali ne nužno hrabar.
Postoji jedno oružje koje je izuzetak od ovog pravila, a to je Sludge Launcher. Ova naprava slična kosi puški ispaljuje gomile mulja koje eksplodiraju pri udaru kao granate, a takođe privlače pacove koji grizu protivnike. Neke od standardnih pušaka takođe imaju neke zanimljive elemente, poput shotguna koji puca staklom umesto čaura, što znači da možete prikupiti dodatni streljivo uništavajući stvari.
Međutim, neprijatelji na koje koristite ova nasilna oružja su pomalo razočaravajući. Nema nužno nedostatka vrsta neprijatelja (od hodajućih izmeta do demonskih glava), ali su svi prilično nepomični, što čini borbu protiv njih pomalo dosadnom nakon nekog vremena. Čak i kada su se nivoi kasnije postali prilično hektični, retko sam bio zabrinut za svoje zdravlje i znao sam da će mi biti dobro sve dok budem neprekidno ispaljivao svoje eksplozivne projektili u gomilu neprijatelja.
Glavni razlog postojanja ove igre nije stvaranje najbolje pucačine svih vremena, već da pokaže šta bi se dogodilo ako biste dozvolili jednom užasnom tinejdžeru da napravi video igru. To znači stalne reference na izmet, jednolinijske uvrede majki protivnika i puno hvalisanja koliko je cool protagonist Zane. Očekivao sam da će mi se ova potpuno glupa ideja apsolutno dopasti, ali ispostavilo se da čak i kada se radi o ironiji, i dalje je neverovatno neprijatno proći pored polica pune izmeta i dijareičnih hamburgera. Isto važi i za međuscene u kojima se pojavljuje glavni negativac koji se stalno hvali kako je spavao sa tvojom nedavno preminulom majkom. Verovatno jednostavno nemam nostalgiju za dane kada sam bio nepodnošljivo malo đubre.
Međutim, postoji jedan greh koji Slayers X čini koji je daleko gori od svih pokušaja komedije. Taj greh je činjenica da se stakleni shotgun oseća suviše slabim, a shotguni su uglavnom sve što koristim u pucačinama. To nije jedino oružje koje deluje malo patetično, što je zaista šteta.
Slayers X: Terminal Aftermath: Vengeance of the Slayer je apsurdna koncepcija video igre, i ispostavlja se da postoji dobar razlog za to. Komedija inspirisana tinejdžerima jednostavno mi nije bila smešna, a gejmplej boomer pucačine je samo prosečan. Kao veliki fan Hypnospace Outlawa, zaista sam očekivao da ću voleti ovaj čudan spin-off, i reći da sam bio razočaran bio bi blaga izjava.