Neki žanrovi igara su više prilagođeni VR-u od drugih, a žanr ritmičke muzike je jedan od njih.
Od ritam-nasilja igre Thumper do uzbuđenja akcije svetlosnim mačevima u Beat Saberu, ima ih mnogo. Jedna od najboljih, međutim, mora biti Synth Riders, koja je sada dostupna na PSVR 2. Ako ste obožavatelj sintisajzera i želite se oznojiti uz neke odlične melodije, ovo ne smete propustiti.
U Synth Ridersu ćete plesati u ritmu pesme, udarajući u svetleće kuglice dok se približavaju vama. Plave note ćete udarati levom rukom, a ružičaste desnom. Ako su note žute, moraćete približiti obe ruke i kretati ih u skladu. Za zelene note možete odabrati bilo koju ruku, ali moraće te se držati svojeg izbora. Neke note su pojedinačne, dok su druge pričvršćene za tračnice koje ćete morati pratiti rukom. Dodajte prepreke koje treba izbegavati i brzu elektro ritam uz koji se ne možete ne plesati, i imate pravi trening.
Zaljubiti se u neku od traka u Synth Ridersu je neverovatno uzbudljivo iskustvo i iskreno, nikad nam nije dosta. Svaku traku možete igrati na različitim težinama – od jednostavnog do izuzetno teškog (za one stvarno masohističke) – a postoji niz modifikatora dostupnih za prilagođavanje iskustva vašim potrebama. Možete učiniti da kuglice budu veće ako želite, čime će note biti lakše pogoditi. Ili ih učinite manjima za veći izazov (i veći bonus bodova). Također možete onemogućiti prepreke ako ne želite morati skakati i izbjegavati ih. Vrijedi eksperimentirati sa postavkama kako bi pronašli ravnotežu koja vam odgovara.
Najveća privlačnost Synth Riders igre leži u tome što je idealna za igranje samostalno: jednostavno je izgubiti se u traci, ali postoje i rang liste koje možete pratiti ako želite. Takođe postoji i multiplayer režim koji vam omogućava da se direktno borite protiv prijatelja ili nepoznatih igrača. Međutim, taj režim deluje prilično oskudno kada pokušate da se pridružite, pa ne računajte na mnogo živih takmičenja. Ali to nije ni bitno: dodatak je osnovnom režimu igre, koji je sve u vezi s vama i muzikom.
Iako je standardno iskustvo Synth Riders-a dobro, ono se podiže na potpuno novi nivo kada igrate „Experience“ pesmu. Ove specijalne trake imaju prilagođene vizualne efekte koji vas prenose u potpuno novi svet. Kupovinom osnovne igre imate pristup samo jednoj pesmi, a to je „Underground“ Lindsey Stirling. Njen elektro-violin je savršeno uparen sa zapanjujućim vizualnim prikazom koji vas šalje da letite kroz doline, prolazite kroz apstraktne oblike i uranjate u muziku na način na koji to nismo nikada doživeli. To je zaista transcendentno iskustvo; čak i kada smo propuštali note, imali smo ogroman osmeh na licu dok smo se provlačili, izbegavali prepreke i klizili kroz nivo. Šteta je samo što postoji samo nekoliko „Experience“ nivoa, a svi ostali su povezani sa dodatnim sadržajem (DLC).
Najveća privlačnost igre Synth Riders je u njenom single-player modu, gde je jednostavno uživanje izgubiti se u pesmi, ali postoje i leaderboard-ovi koji omogućavaju da se takmičite u osvajanju visokih bodova ako želite. Takođe postoji i multiplayer mod koji vam omogućava da kreirate sobe za direktno nadmetanje protiv prijatelja ili stranaca, ali se činilo prilično oskudnim kada smo pokušali da se pridružimo, tako da se ne računajte na previše takmičenja. Ipak, to nije presudno, jer je osnovno iskustvo igranja igre bazirano na vama i muzici.
Iako je osnovno iskustvo igranja igre Synth Riders dovoljno dobro, podiže se na sasvim novi nivo kada igrate ‘Experience’ pesmu. Ove posebne pesme imaju prilagođene vizuelne efekte koji vas prenose u potpuno novi svet. Osnovna igra vam omogućava pristup samo jednoj takvoj pesmi, a to je Underground od Lindsey Stirling. Njeno električno violončelo savršeno se uparuje sa zadivljujućim vizuelnim prikazom koji vas šalje da letite kroz doline, da se treseš kroz apstraktne oblike i uranjate u muziku na način na koji nikada niste iskusili. To je zaista transcendentalno iskustvo, čak i kada propuštate note, imaćete veliki osmeh na licu dok se izvijate, prebacujete i klizite kroz nivo. Šteta je samo što postoji samo nekoliko ‘Experience’ nivoa, a sve ostale su vezane za DLC.
To je možda i najveće razočaranje u vezi sa igrom Synth Riders: većina njenih najboljih pesama zaključane su kao DLC. S obzirom na to da vizuelni efekti igre deluju kao produžetak albuma Simulation Theory grupe Muse, nepravedno je da su samo nekolike pesme te grupe dostupne kao DLC. Iako postoje mnoge pesme dostupne u osnovnoj igri – preko 50 – verovatno nećete znati mnoge od njih ako niste veliki fan sintisajzera. Deo dubljeg uranjanja u ritam igre je kada igrate uz pesmu koju poznajete i volite, ali ovde je malo verovatno da ćete to moći da uradite bez dodatnog trošenja novca.
Ali to nije baš ogroman negativni aspekt. Osnovna igra ima pristojnu cenu, tako da dodavanje nekoliko pesama neće napraviti veliku razliku u budžetu. A pesme koje su uključene u Synth Riders su savršeno prilagođene igri i akciji. Čak i ako ih ne poznajete, brzo ćete se zagledati u ritam, pomerajući telo s jedne strane na drugu dok pogađate one sjajne orbite koje vam prilaze.
Ne možemo se dovoljno zasititi Synth Riders-a i sigurno ćemo se vraćati u njega iznova i iznova – i kao vrstu treninga, ali i zato što je jednostavno tako hipnotišući. Standardni nivoi su dovoljno zanimljivi, ali iskustveni nivoi dovode stvari na potpuno novi nivo – možda jedna od najboljih stvari koje smo videli u PSVR 2 dosad. Samo je šteta što je većina njih zaključana kao dodatni sadržaj. Ipak, ovo nije igra koju treba potceniti ako volite ritmove i ako želite da se zabavite.