„Unheard – Voices of Crime“ je igra koja se oslanja na jednostavnu, ali intrigantnu premisu, pretvarajući igrače u čudnu kombinaciju Daredevila i Erkula Poaroa. Da li je ova nezavisna igra vredna vaše pažnje ili biste radije tražili tragove u drugim detektivskim igrama? Nastavite čitati da biste saznali.
Razvijena od strane NEXT Studios-a, a objavljena od strane 505 Games, „Unheard – Glasovi zločina“ je vrlo neobičan nezavisan naslov koji nudi pristup koji je istovremeno intrigantan i nov. Postavljena ste da rešite pet slučajeva iz perspektive detektiva koji je nemoćan da zaustavi bilo koji od zločina koje svedoči. Možete samo posmatrati događaje pokušavajući da rasvetlite misterije koje vam se pružaju tako što pratite uključene osobe i prisluškujete njihove razgovore.
Poslednja dva zadatka opisuju dve glavne mehanike igranja koje vas očekuju u ovoj igri. Tokom pet nivoa igre, igrači će biti bačeni u različite scenarije gde moraju pratiti uključene osobe kako bi ih tačno identifikovali slušajući sve njihove razgovore i monologe. Pažljivim slušanjem onoga što se govori, trebali biste moći da odgovorite na pitanja koja vam postavlja misteriozna žena, čime ćete otključati sledeće nivoe.
Zvuči jednostavno, jer zapravo i jeste. Sve što vam je potrebno da biste rešili slučajeve u igri Unheard je strpljenje, pažnja i malo logike. Samo koristeći ove alate, svako će moći da dokuči događaje i krivce tako što će namotavati i premotavati nivoe koji su prikazani kao audio snimci sinhronizovani sa skicama zgrada i okruženja. Dodatno, biće vam potrebna mogućnost da kontrolišete snimak kako biste istraživali prostorije i svedočili svim interakcijama.
Priče nisu zaista povezane, iako su se developeri trudili da ih povežu ka kraju igre. Misterija je prisutna, ali u svim slučajevima je obična i donekle predvidljiva. Svi preokreti su slični onima koje smo videli nebrojeno puta u detektivskim romanima i igrama. Likovi su prilično jednostavni i jednodimenzionalni, iako ne mogu reći da to utiče na celokupnu atmosferu igre.
Iako uključuje i Lethal script DLC, „Unheard – Voices of Crime“ je veoma kratka igra. Audio snimci i nivoi traju samo nekoliko minuta do 20 minuta. Čak i sa svim premotavanjem i praćenjem različitih likova u potrazi za tragovima o njihovom identitetu i naznakama o onome što se dogodilo, mala je šansa da će bilo ko provesti više od 3-4 sata u ovoj interaktivnoj avanturi.
I velika je šteta što je igra tako kratka, jer je sveukupno veoma uživljiva. Uprkos svojoj jednostavnosti, „Unheard – Glasovi zločina“ je zapravo fascinantna, a način na koji su slučajevi izgrađeni osigurava da budete pravilno motivisani da ih rešite. Jedini pravi razočaranje je kraj koji je prilično nedorečen. Slučajevi se ne razvijaju u nešto više od nekoliko završnih pitanja i nečega što je trebalo biti misteriozna insinuacija, ali je ispalo potpuno neinteresantno.
„Unheard – Voices of Crime“ je poput drugačijeg tipa simulacije šetanja koja pruža slično iskustvo. Iako samo iskustvo samo po sebi može biti zanimljivo, lako se zaboravlja. Naslov ne pruža ponovno igranje vrednosti i jednom kada otkrijete misterije, nema razloga za povratak i ponovno igranje.
Još važnije, igra nedostaje taj osećaj visokog rizika i velikih nagrada jer ne možete neuspešno završiti nivoe i nema posledica za netačno identifikovanje likova. Samo se vraćate da pokušate ponovo sa uputstvima o tome šta ste propustili. Težina igre takođe nije prevelika, jer ako imate strpljenja da pratite sve likove, biće vam lako da shvatite ko je uradio šta.
Grafički, igra je jednako jednostavna kao i njene mehanike. Nivoi su predstavljeni kao plave skice u kojima ćete ići od ugla do ugla pokušavajući da tačno identifikujete izvor zvuka. Iako nije detaljno ili privlačno za oko, vizuelni stil se uklapa i sa narativom i atmosferom. Međutim, nisko rezolucione sekvence su slabija tačka koja bi mogla biti izbegnuta sa malo većim budžetom.
Zvučni deo trebao bi biti izuzetan, jer developeri preporučuju korišćenje slušalica za potpuno uranjanje. Da ne spominjem da je osnovna mehanika igre upotreba glasova koje čujete da se vratite na mesta zločina, prateći svaku osobu uključenu u slučaj i rešavajući ih.
Ali istina je da zvučnici sasvim dobro funkcionišu, jer igra alternira između levog i desnog kanala kako bi stvorila iluziju dijaloga u stvarnom životu, tako da nisam imao problema sa uranjanjem. Iako je gluma dobo odrađena, scenario i dijalozi često imaju preterano dramatičan ton.
Unheard – Voices of Crime je fascinantan koncept sa možda previše jednostavnim mehaničkim elementima igre. Više nivoa, više pitanja, veći izazov i bolje osmišljena radnja bi pomogli da se podigne doživljaj i da igra ispuni potencijal svog koncepta.
Ideja o pravljenju igre koja se bazira na prisluškivanju radi rešavanja zločina nije samo interesantna, već i prilično uživljiva u ovom slučaju. Šteta je što neki aspekti igre deluju nedovršeno. Trenutno deluje više kao trik ili nedovršen koncept. Igra je prekratka i nedostaje joj elementi koji bi je učinili zapamtljivom.
Sve u svemu, Unheard – Voices of Crime može biti prijatno odstupanje tokom kišnog popodneva, ali ništa više od toga. Ako želite detektivsku igru koja se fokusira na audio aspekt, ova će sigurno zadovoljiti vašu želju za malo vremena.