Valheim-ovo early access izdanje počinje crtanjem crvenih runa koje polako krvare u tekst. Nordijski ep odvija se pred vama, dok vas u kandžama vrane odvlače u drugo carstvo. Grmlјavina i munja zvuče oko vas pre nego što padnete u poznati, a ipak nekako strani krajolik. Postoji osećaj misterije i strahopoštovanja kada melodijska partitura počinje da svira. Vi ste ovde. Vi ste u Valheim-u.
Igra nudi čist spoj istraživanja, RPG elemenata i masivnog otvorenog sveta koji nekako uspeva da se oseća organskim. Čini se da je to savršena oluja, sa već prodanih četiri miliona primeraka.
Na svet stižete kao reinkarnacija velikog ratnika iz drugog carstva, postavlјenog da uradi Odin-ov zadatak da oslobodi Valheim od strašnih zveri koje se čak ni bogovi ne usuđuju da izazovu. Valheim podstiče ovu praksu, jer vam pobeda nad boss-evima omogućava pristup na više alata za stvaranje bolјeg oklopa, kućišta ili čak opreme za izradu.
Međutim, ovaj čin dolazi na štetu samog sveta. Svako od ovih stvorenja postoji u određenom biomu – livade, Black Forest, močvare, vetrovite planine i ravnice – i da biste se borili protiv ovih zveri, morate da ubijete njihovu rodbinu. Čak i nakon što pobedite „boss“-a ovih pojedinačnih područja, igra vas primorava da se nosite sa tim posledicama u vidu svetskih događaja.
Naš pokušaj da ubijemo velikog mraz zmaja Moder-a je pomamio zmajeve koji su okupirali planine. Bilo bi slučajeva da nalete iz njihovog prirodnog okruženja i napadnu zajedničku kuću koju smo izgradili sa prijatelјima na deljenom serveru. Ovi događaji će se nastaviti dugo nakon što pobedite ova drevna stvorenja koja su inače mirno postojala do vašeg dolaska.
Na primer, nismo mogli da napravimo pijuk, a da nismo pobedili boga livade Eikthyr Stagn-a, jer smo zahtevali njegove rogove da kopaju zemlјu za sirovi lim i bakar. Napredak bez nadograđenog oklopa i oružja gotovo je nemoguć u određenim oblastima, jer igra počinje da vas uvlači na različita područja, a biomi poput planina zahtevaju napitke otporne na mraz da bi započeli rudarske materijale kako bi stekli veću otpornost na hladnoću kada nosite određene komplete oklopa.
Imali smo osećaj čuđenja i strahopoštovanja istražujući razne biome koje smo pronašli u proceduralno generisanim svetovima. Često smo se zatekli na praznim obalama zauzetim samo raštrkanim drvećem i kamenjem, samo zureći u dalјinu dok je sunce tonulo nad horizontom. Ima nešto mirno u usamlјenosti koju nam Valheim pruža, ali to nije nešto što se oseća prazno ili šuplјe.
Pažnja je posvećena detalјima u izgradnji sveta koji stvaraju duboko uronjenu stvarnost – bilo da je to čin dodavanja odgovarajuće ventilacije vašem domu kako bi se izbeglo da vas ubiju otrovna isparenja ili smer vetra koji diktira da li jeleni i druge divlјe životinje će moći da nanjuše vaše prisustvo dok se šunjate. Fantastična bića se takođe mogu naći u Valheim-u, a kosturi i draugr pojavlјuju se u sumornim močvarama postavlјenim na Black Forest ivicama.
Valheim se oseća kao da ima više zajedničkog sa MMORPG-ovima iz rane ere, poput RuneScape-a ili čak Lineage II, u njegovoj otvorenosti nego sa modernim RPG-ovima, iako pozajmlјuje slične ideje. Igra nudi manje tradicionalni sistem unapređenja, u kojem igrači moraju da koriste predmete kako bi povećali afinitet sa određenom statistikom.
Ako želite, na primer, da unapredite sečenje drveta, moraćete da uzmete sekiru i pristupite poslu. Ako želite da povećate statistiku blokiranja, tada ćete morati da blokirate napade ili čak udarce prijatelјa kako biste povećali efikasnost blokiranja štitom. Igrači takođe mogu da povećaju njihovo zdravlјe i izdržlјivost koristeći prehrambene proizvode ili napitke.
Uglavnom smo provodili vreme kuvajući i tražeći hranu, ne zanimajući se za borbu, osim ako nije neophodno. Ako je išta drugo, Valheim je uspeo da nam zadovolji potrebu za naslovima poput Harvest Moon ili Stardew Valley do kojih inače više ne možemo da dopremo. Dok su se naši prijatelјi borili sa čoporima vukova i pronalazili levijatone kako plivaju između ogromnih okeanskih prostorija, bavili smo se stočarstvom i polјoprivredom.
Valheim-ov svet je uglavnom sa niskim poligonima, ali ima pobolјšane efekte osvetlјenja i prelamanja vode koji stvaraju prelepu kombinaciju ranih 2000-ih i moderne grafike. Okeani i reke izgledaju divno, dok se i najmračnija okruženja nekako ističu. Efekti čestica cvetaju i cvetaju na snežnim mestima, sa gustom maglom koja se ponekad prožima nepreglednim livadama žute trave. To nas je nateralo da stanemo i cenimo dizajn okoline i proceduralno generisani krajolik. Ovaj pristup takođe omogućava onima koji imaju čak i prilično lošije računare da poteraju igru.
Izvan sveta koji se aktivno bori protiv vašeg upada i uništenja, možete da vidite kako okruženje počinje da se menja zbog vašeg rada. Čitava polјa trave uništavaju se dok se kopaju dragoceni metali da bi se ojačao oklop, a šume se smanjuju dok sečete drveće kako biste napravili čvršće zidove da biste branili vaš dom koji inače ne bi mogao da postoji.
Ovo je samo po sebi prikaz kolonijalizma i degradacije životne sredine dok plјačkate vama nepoznat kontinent da bi se vredni materijali premeštali negde drugde i iznova i iznova radili isto, sve dok više ništa ne ostane.
Međutim, igrač može da se uzdrži od ovih radnji. Mogli biste jednostavno da živite u samoći u šumama i livadama, uživajući u skromnijem prebivalištu kako biste koegzistirali sa stvorenjima oko sebe. Mnogo vremena u Valheim-u proveli smo u ribolovu na obali obližnjeg okeana, a zatim u kuvanju ribe u našem jednostavnom domu. Hteli smo samo da budemo tamo nečujno, osluškujući zvuk vode koja zaplјuskuje obalu ili da vidimo jelene kako se provlače kroz šumu dok smo im se nespretno približavali.
Na kraju smo se povukli i stvorili namenski server za nas i našu Twitch zajednicu. Mogućnosti online Valheim-a su ograničene, sa samo deset igrača koji mogu da zauzmu server u bilo kom trenutku, ali oni funkcionišu sasvim u redu.
I sa nedavnim ažuriranjem, igrači koji su se nalazili u Japanu mogli su konačno da imaju interakciju sa igračima iz Evrope ili Severne Amerike bez zaostajanja. Neki od tog nedostatka međunarodne funkcionalnosti stvorili su veći osećaj potapanja tokom igranja. Jedan japanski igrač na našem serveru, uglavnom, do nedavno nije mogao da komunicira sa nama, što je značilo da bismo ga ponekad viđali u dalјini, bilo u lovu ili u kolibi koju je stvorio u njegovoj samoći.
Bez reči bismo menjali predmete, jer nije mogao da koristi kutije sa predmetima ako smo u neposrednoj blizini ili ukrštamo puteve. I iako bismo mogli da komuniciramo u Discord-u, u samoj igri bismo se jednostavno prepoznali jednostavnim talasom i požurili u našim zasebnim pravcima.
Priče poput ove čine Valheim nezaboravnim iskustvom. Govorili bi o ovim slučajevima sa puno energije i uzbuđenja, što bi navelo druge da se pridruže našoj već robusnoj grupi igrača na serveru zajednice. Komunicirali bismo i napredovali pojedinačno, ponekad bi se sastajali u zajedničkoj kući kako bismo delili medovinu i hranu koju bi skuvali za sve.
Valheim je igra koja se pojavlјuje jednom u nekoliko godina, cementirajući se u popularnoj svesti. Međutim, i dalјe održava neku vrstu krutosti koja se oslanja na igrača da se uklјuči u gamifikaciju kolonijalizma kako bi stvari krenule dalјe. Iako namje možda dao mogućnost da odbijemo da se bavim ovom mehanikom, Valheim ih nije ponudio na pravi način. Ako nastavite da se bavite ovim sistemima i osećate direktne posledice uništavanja okoline, čini se namernim, osim pružanja igraču još niza izazova koje će na kraju prevladati.
Ovo je mehanika koju inače nismo videli da se koristi u sličnim igrama, i uspeva da postavi pitanja i izazove igrača da traži druge opcije – ili da jednostavno potpuno zaustavi njihovo „osvajanje“ Valheim-a. Na kraju, voleli bi da odaberemo opciju da mirno koegzistiramo sa stanovnicima carstva i nadamo se da buduća ažuriranja omogućavaju upravo to.
U svakom slučaju, socijalno iskustvo koje Valheim pruža, ili ponekad njegov nedostatak, trenutno nema premca. Iako ima neke sličnosti sa igrama za više igrača koje nam omogućavaju da budemo u kontaktu sa prijatelјima i volјenima koji su daleko, pruža i put u virtuelni spolјni svet, šetnje šumama sa lјudima u kojima uživamo ili stvaranje kuriranog iskustvo zajednice.
Kombinacija ovih elemenata učinila je Valheim tako uspešnim i prijatnim iskustvom u kome vredi provesti stotine sati.